Izrael i njegov nuklearni program
Izrael je odlučan da uništi iranski nuklearni program jer ga smatra prijetnjom svom postojanju. Iako je opšte poznato da Izrael posjeduje nuklearno oružje, njegovi lideri ne potvrđuju ni ne demantuju tu informaciju, čime održavaju politiku nuklearne dvosmislenosti. Ova strategija im omogućava da održe odvraćanje prema Iranu i drugim neprijateljima, bez izazivanja nuklearne trke u regionu ili preduzetih napada.
Istorija i potencijal izraelskog nuklearnog arsenala
Izrael je otvorio Nuklearni istraživački centar Negev u Dimoni 1958. godine, ispod vođstva premijera Davida Ben Guriona, koji je smatrao da je nuklearno oružje neophodno za sigurnost zemlje okružene neprijateljskim državama. Prvih deset godina centar je prikrivao rad tvrdeći da se radi o tekstilnoj fabrici. Sa mogućnošću proizvodnje plutonijuma, Izrael je u ranim sedamdesetim mogao koristiti nuklearne bojeve glave. Izrael ima između 80 i 200 nuklearnih bojevih glava, a zalihe plutonijuma potencijalno dovoljne za 277 takvih oružja.
Nuklearna prijetnja i međunarodni nadzor
Izrael nije potpisnik Međunarodnog sporazuma o neproliferaciji nuklearnog oružja, što ga oslobađa međunarodnog pritiska na razoružanje i inspekcije. Ova politika dvosmislenosti istovremeno kritikuje zapadne zemlje zbog dvostrukih standarda u praćenju iranskog nuklearnog programa nasuprot tolerisanju Izraela. U regionu punom sukoba, gdje su režimi nestabilni, nuklearna proliferacija predstavlja veliku opasnost. Izrael i dalje ostaje sam u politici neotkrivanja, čime izbjegava veći međunarodni nadzor, ali i izaziva zabrinutost zbog mogućnosti upotrebe nuklearnog oružja u izuzetnim situacijama.
