Obilježavanje u Tuzli

Institut za nestale osobe BiH organizira 30. kolovoza u Tuzli obilježavanje Međunarodnog dana nestalih osoba. Mirna šetnja obitelji nestalih kreće u 11:30 od kipova Meše Selimovića i Ismeta Mujezinovića prema Trgu slobode, uz odavanje počasti na Tuzlanskoj kapiji. Institut poziva građane da se pridruže i podrže porodice u borbi za istinu i pravdu. Institucija i partneri predstavljaju i umjetničku izložbu i performans koji podsjećaju na kontinuiranu potragu i bol porodica nestalih.

Statistika i problemi potrage

U BiH se još traga za 7.581 osobom nestalom tokom rata. Institut za nestale osobe ističe da je identificirano blizu 80% od ukupnog broja nestalih putem procesa verifikacije, ali da i dalje nedostaju vjerodostojne informacije o lokacijama masovnih grobnica, što koči dalju potragu.

-Na Trgu slobode će biti postavljena umjetnička izložba ‘Gdje je?’, autora Adisa Hukanovića, koju su radili Institut i Međunarodni komitet Crvenog krsta. Tu će uslijediti obraćanje obitelji, koje još jednom žele uputiti apel onima koji imaju informacije o nestalima, kako bi se posmrtni ostaci svih žrtava u našoj zemlji pronašli, te zatražiti podršku u njihovoj borbi za istinu i pravdu, kaže Fazlić i dodaje da će tu biti održan umjetnički performans.

-Od kolovoza prošle do kolovoza ove godine identificirano je 77 nestalih osoba. Najveći broj nestalih je na području Gornjeg i Donjeg Podrinja, ukupno 1.600 osoba za kojima se traga. U Srebrenici se traga za tisuću osoba, a veliki broj nestalih je na području Foče i Višegrada, navodi Fazlić, te dodaje da je najveća prepreka pronalasku većeg broja nestalih nedostatak kvalitetnih i vjerodostojnih informacija o lokacijama masovnih grobnica.

-Kada kažu nestali, ja se ne slažem s tim. Za sudbinu naše djece neko mora znati, neko ih je odveo, ubio. Mislim da su Sud i Tužiteljstvo BiH najodgovorniji. Svakim privođenjem jednog ratnog zločinca i izrečenim presudama treba od njih tražiti da kažu informaciju o grobnicama, oni to znaju. Institut radi, da li može bolje, sve može bolje, međutim, politika igra svoju ulogu, kaže Subašić.

Dodatni problem je zid šutnje u društvu: "jer otkrivanjem jedne grobnice moraju se otkriti i počinitelji tog zločina".

-Nismo zadovoljni procesom traženja i aktivnostima koje provodi Institut. Smatramo da se moglo i moralo mnogo više uraditi… Ne samo mi, nego su i druge obitelji nestalih nezadovoljne, jer su svi očekivali da će se brže doći do posmrtnih ostataka, mišljenja je Graorac.

-Naprimjer, od deset ekshumacija jedna bude uspješna, a ranije je od deset ekshumacija jedna bila neuspješna. Razlog tome možemo tražiti u najvećoj mjeri u situaciji koja vlada u našoj zemlji, gdje oni koji imaju informacije su među nama, žive i djeluju, ali odlučuju da šute i kriju tu informaciju. Jer se zapravo u našem društvu takav jedan čin prešućivanja ohrabruje, a ne ohrabruju se ljudi koji znaju – da progovore i kažu konačnu istinu, te olakšaju obiteljima bol i pronalazak preostalih nestalih za kojima još tragaju, ističe Fazlić.

-On je odveden 1993. godine iz logora ‘Prusac’ krajem devetog mjeseca i od tada ne znam ništa za njega. Jedino što želim jeste da se pronađu kosti, ne samo njegove, nego i svih koji su prisilno odvedeni i nestali, naravno, likvidirani su. Cilj je da se pronađu kosti, ostalo nas obitelji ne zanima. Osjećam se baš tužno, nesretno i beznadno, bojim se da nikada nećemo saznati gdje su kosti, ističe Strujić.

-Mi u Vogošći tragamo za još 59 nestalih osoba koje su odvedene uglavnom iz logora ‘Planjina kuća’, te svojih privatnih kuća i stanova prije 33 godine u nepoznatom pravcu. Ja tragam za suprugom Salihom, ali ga ne odvajam od drugih ljudi, sve su to naša braća. Da nije nas obitelji, ovaj bi proces bio zaboravljen. Nismo zadovoljni radom Tužiteljstva, predugo traju sudski procesi, kaže Čekić i dodaje da mnoge obitelji još traže smiraj.