Operacija Oluja i njen tragični epilog
Operacija "Oluja", izvedena između 4. i 7. avgusta 1995. godine, predstavlja jedan od najvećih zločina etničkog čišćenja nakon Drugog svjetskog rata. Jedinice Hrvatske vojske, Hrvatske specijalne policije, Hrvatskog vijeća obrane, Armije BiH, zajedno sa američkim plaćenicima i administracijom SAD, planirale su i izvršile progon oko 250.000 Srba iz Republike Srpske Krajine. Prilikom akcije ubijeno je ili nestalo 1.850 srpskih civila, uključujući mnoge žene, stare i djecu.
Pripreme i vojne snage
Hrvatske snage su u operaciju uključile 67 brigada i pukovnija, preko 300 tenkova, 200 oklopnih vozila i više od 800 artiljerijskih oruđa, sa ukupno 130.000 do 150.000 vojnika, dok je Armija BiH u operaciji učestvovala sa oko 3.000 boraca. Sa druge strane, Republiku Srpsku Krajinu branilo je između 27.000 i 34.000 boraca, od kojih je 560 poginulo.
Strateški značaj prethodnih akcija
Pripremne akcije pod nazivima "Maslenica", "Medački džep" i "Bljesak" bile su ključne za stvaranje uslova za "Oluju". Njihovim uspjehom osigurana je teritorijalna veza i kontrola važnih pozicija što je omogućilo konačni udar na Srpsku Krajinu.
Uloga američke administracije i vojna podrška
Američka pomoć bila je ključna za planiranje i izvođenje operacije. SAD su osigurale vojnu obuku, obavještajnu i logističku podršku kroz saradnju s hrvatskim vojnim stručnjacima, uključujući i angažman američke kompanije MPRI. Vojni savetnik američkog državnog sekretara koordinirao je aktivnosti, a američka vlast je obustavila informacije o ulozi svojih aviona u operaciji.
Posljedice i priznanja
Operacija je rezultirala neprocjenjivom materijalnom štetom, paljevinom i pljačkom teritorija koje su naseljavali Srbi. Iako Hrvatska slavi "Oluju" kao svoju vojnu pobjedu, činjenice otkrivaju američku direktnu uključenost i podršku. Bivši američki predsjednik Bil Klinton je u svojim memoarima priznao da je podržavao Hrvatsku i da je savezna politika forsirala značajne gubitke Srba na terenu kako bi se postigao diplomatski cilj.
