Ustavnost, država i suverenitet

Razumijevanje države, njenih elemenata i ustavnosti ključno je za ocjenu prava na referendum u Republici Srpskoj. Država ima teritoriju, stanovništvo i vlast, kako pokazuje Jellinek: „Država je pravna ličnost koja se sastoji od jedne stalne zajednice ljudi, nastanjene na određenoj teritoriji, koja ima nezavisnu vlast“. Ustavnost znači da svi akti moraju imati osnov u tekstu Ustava. Ako nedostaje ustavni osnov, akt je neustavan.

Republika Srpska i državnopravni položaj

Republika Srpska kao entitet ima teritoriju, stanovništvo i vlast te ostvaruje elemente državnosti, iako ne posjeduje puni međunarodno-pravni subjektivitet. Ustav BiH navodi da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta, pa Republika Srpska ima ustavnu ulogu i pravo na institucije, uključujući pravo na referendum.

Visoki predstavnik i pitanje ustavnosti

Visoki predstavnik nije ustavna kategorija u Ustavu BiH i Ustav ne daje ovlašćenja za donošenje zakona toj instituciji. „Suveren je onaj ko odlučuje o izuzetnom stanju“. Suverenitet pripada narodu i demokratski izabranim institucijama, a ne međunarodnim faktorima. Svaka nametnuta odluka bez ustavnog osnova jeste neustavna.

Referendum kao izraz narodne volje

Volja naroda je izvor legitimiteta. „Suverenitet pripada narodu i ne može se otuđiti“. Referendum je neposredni način iskazivanja suvereniteta. Republika Srpska ima zakonsku i ustavnu osnovu za raspisivanje referenduma kroz Narodnu skupštinu i zakon o referendumu.

Istorijski kontekst

Na prostoru Republike Srpske postoje istorijski primjeri referenduma koji potvrđuju praksu neposredne demokratije. Zbog pokušaja izmjena nadležnosti i pritisaka sa strane, institucije Republike Srpske smatraju da je neophodno da narod putem referenduma potvrdi svoj stav i zaštiti suverenitet i ustavnost.