Stravični zločin u Jošanici tokom rata
Jošanica je selo u opštini Foča, Republika Srpska. Prije rata, po popisu 1991. godine, živjelo je 327 stanovnika podijeljenih gotovo ravnomjerno između Srba (49,5 %) i muslimana (50,5 %). Prema popisu iz 2013. godine, broj stanovnika je pao na 106, dok su Srbi činili 88,7 %, a Bošnjaci 10,4 %.
Dušanka Višnjić Lalović, preživjela zločin u Jošanici, prisjeća se da prije rata nije bilo naznaka sukoba među narodima te da su ljudi u Foči bili složni i međusobno se družili bez obzira na nacionalnost. Međutim, rat je donio ubistva i monstruozne zločine, koje nije mogla ni zamisliti.
Organizacija napada i naređenja za pokolj
Napad na Jošanicu organiziran je nakon formiranja takozvane "Istočno-bosanske operativne grupe" (IBOG) krajem 1992. godine, kada su u zajedničkoj akciji učestvovale različite brigade Armije BiH. Planiran je napad preko rijeke Drine s ciljem osvajanja Jošanice i napredovanja prema Foči.
Posebno zločinačke poruke izrečene su 10. decembra 1992. godine na postrojavanju u Sadbi, kada je naređeno: "Ni dijete u bešici ne smijete ostaviti živo u Jošanici!". Komandanti su pozivali na masovna ubistva Srba jer su "mrtvi Srbi najbolji Srbi".
Svjedočanstva o pokolju
Ibro Mehović i Asim Hajdarević, bivši borci Armije BiH, svjedočili su o koordiniranim akcijama, organizaciji i cilju da se spale kuće i ubiju svi Srbi koji se zateknu u Jošanici i obližnjim selima. Za napad je angažovano oko 600 vojnika, uključujući i lokalne muslimanske borce i ljude izbjegle iz Foče.
Ovaj zločin obilježen je krađom života, uništenjem kuća i brutalnim pokoljem koji su muslimanske snage provele pod komandom Hadže Efendića i drugih oficira, ciljajući posebno lokalno srpsko stanovništvo pred krsnu slavu Nikoljdane.
