Anđela Branković osvojila zlato na svjetskom prvenstvu u Nišu
Anđela Branković je na svjetskom prvenstvu u Nišu ostvarila rezultat koji je pokrenuo domaću sportsku scenu. Njena pobjeda potvrđuje status šampionke svijeta i najavljuje blistavu karijeru u boksu. Anđela, rođena 1998. u Novom Sadu, prošla je teške početke i prve mjesece života provela je u domu za ostavljenu djecu u Rumi tokom 1999. Pravi dom dobila je 2000. kada je usvojena, a danas je simbol upornosti i uspjeha u boksu.
Put do boksa i uspjeha
Dolazak u Bokserski klub Železnik označio je novi početak. Povratak u ring, napori, treninzi i podrška doveli su je do titule i statusa šampionke svijeta u boksu. Anđela često ističe da je disciplina i mala svakodnevna odricanja oblikovala njen karakter i takmičarski duh.
Njene riječi
"Još kao maloj otac mi je često govorio da bi boks bio sport u kome bih ja bila dobra, međutim mene u tom momentu to stvarno nije privlačilo. Ali pre tačno 10 godina me je drugarica iz razreda na nagovor uvukla u boksersku salu. Tada je sve počelo. Treneri koji se smenjivali, devojke i momci kao sparing partenerke i partneri, pauze i porazi, povratak i vera, takmičenja, kampovi, dobre i loše odluke, usponi i padovi, podrška, inat… Sve su to zaslužne karike koje su u martu dovele do toga da Srbija po prvi put ima šampiona sveta"
"Zaista bih volela da mogu da potvrdim da sam neko ko nikad ne odustaje. I nadam se da sam kroz dosadašnji put to pokazala, ali i da se u budućnosti to neće promeniti. Prosto celo moje odrastanje učena sam na malim stvarima da ne odustajem - pogotovo kada su one dosadne, to jest ja bih rekla da ih završim do kraja. Sklanjanje i pranje sudova, domaći zadaci, spremanje kreveta, to su one male stvari koje u nas utkaju šablon ponašanja. To su odlično radili moji roditelji kada su me vaspitali. Osim toga,imam izražen takmičarski duh. I takvo i jeste bilo moje odrastanje: sve što radim - odradim do kraja, za željom da to bude najbolje moguće. U svakoj igrici moram da pobedim (osmeh), a čak i kad nije igra - nađem unutrašnji ili spoljašnji motiv da budem najbolja"
"Momenat intoniranja himne baš na tom takmičenju je za mene bio vrlo emotivan. Prosto... Dugo sam bila u uskom fokusu, "odsečena" od dešavanja iz spoljašnjeg sveta, daleko od svojih ljudi, baš zbog toga da ne bi postojale mogućnosti za emotivne oscilacije tokom priprema. Međutim kada se sve završilo mislim da se tada u tom u trenutku sve u meni otvorilo i suze su same potekle verovatno najmanje zbog titule... Dugo nisam bila svesna da sam zakoračila na krov sveta. Trebalo je vremena da se svi utisci segnu i poslože. Moram priznati i dalje sam vrlo emotivna na taj rezultat"
Anđela planira rad sa stručnim timom, ljetnji kamp i put u Rusiju, te nastup na državnom prvenstvu i moguć debitantski meč u profesionalnom ringu sa BK Železnik. Poruka mladima: slušajte svoj unutrašnji osjećaj i gradite svoj put.
