Uloga kiseonika u disanju

Tokom disanja, kiseonik ulazi u pluća gde se transportuje kroz disajne puteve do malih vazdušnih kesa poznatih kao alveoli. Tu, krv preuzima kiseonik iz malih krvnih sudova koji se nalaze u neposrednoj blizini alveola, a zatim ga distribuiše do drugih tkiva u telu.

Šta je hipoksija?

Kada tkiva nemaju dovoljno kiseonika, dolazi do stanja poznatog kao hipoksija. Ovaj proces zavisi od pravilnog protoka vazduha i krvi, pa bolesti pluća i srca značajno povećavaju rizik od hipoksije. Kiseonik je neophodan ćelijama za proizvodnju energije i normalno funkcionisanje organa. Iako určitete vrste tkiva mogu podneti privremeni manjak kiseonika, dugotrajna hipoksija može uzrokovati ozbiljna oštećenja organa, posebno mozga i srca, što može dovesti do smrtnog ishoda.

Razlikovanje hipoksije i hipoksemije

Hipoksija i hipoksemija često bivaju zbunjene, jer obe impliciraju nizak nivo kiseonika, ali se tiče različitih delova tela. Hipoksija označava nizak nivo kiseonika u tkivima, dok se hipoksemija odnosi na nisku koncentraciju kiseonika u krvi. Osoba može biti hipoksična a da pritom nije hipoksemična i obrnuto.

Simptomi hipoksije

Simptomi hipoksije mogu varirati u zavisnosti od ozbiljnosti stanja, osnovnog uzroka i zahvaćenih delova tela. Kada su nivoi kiseonika niski, osobe se mogu osećati kao da ne mogu pravilno da dišu ili razmišljaju. Mogući simptomi uključuju:
  • Nemir
  • Glavobolja
  • Konfuzija
  • Anksioznost
  • Ubrzan rad srca (tahikardija)
  • Ubrzano, plitko disanje (tahipneja)
  • Otežano disanje ili nedostatak vazduha (dispneja)
U težim slučajevima mogu se javljati i simptomi kao što su:
  • Usporen rad srca (bradikardija)
  • Ekstremni nemir
  • Plavičasta boja kože (cijanoza)
Hipoksija je potencijalno opasna po život i hitna pomoć treba biti potražena ako primetite ove simptome ili neobičnu promenu u ponašanju osobe.

Uzroci hipoksije

Hipoksija najčešće nastaje usled osnovnih bolesti koje utiču na disanje ili krvotok. Neki od uzroka hipoksije uključuju:
  • Anemija
  • Astma
  • Bronhitis
  • Hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP)
  • Urođene srčane mane
  • Kongestivna srčana insuficijencija
  • Emfizem
  • Pneumonija
  • Pneumotoraks
  • Plućni edem
  • Plućna embolija
  • Plućna hipertenzija
  • Apneja u snu

Ko je u riziku?

Osobe sa srčanim ili plućnim oboljenjima, poput HOBP, astme ili emfizema, su posebno podložne hipoksiji. Takođe, infektivne bolesti poput upale pluća, gripa ili COVID-19 mogu značajno povećati rizik od hipoksije.

Vrste hipoksije

Postoje četiri osnovna tipa hipoksije koji se javljaju usled nedostatka kiseonika:
  • Hipoksemična hipoksija: Nizak nivo kiseonika u krvi dovodi do ovog stanja, često izazvanog bolestima pluća i srca.
  • Cirkulatorna hipoksija: Kiseonik može biti prisutan u krvi, ali slaba cirkulacija ili blokade sprečavaju njegov dolazak do tkiva.
  • Anemična hipoksija: Nedostatak crvenih krvnih zrnaca otežava transport kiseonika.
  • Histotoksična hipoksija: Ćelije su une sposobne da koriste kiseonik, što može biti izazvano trovanjem.

Dijagnostika i lečenje hipoksije

Dijagnoza hipoksije podrazumeva fizički pregled i niz testova, uključujući pulsnu oksimetriju i analize krvi. Lečenje se uvek prilagođava osnovnom uzroku i može uključivati različite terapijske pristupe, poput upotrebe inhalacionih steroida, dodatnog kiseonika i mehaničke ventilacije u urgentnim situacijama.

Kada se hipoksija povlači?

Neposredne mere lečenja su od esencijalnog značaja da bi se otklonila opasnost po život i spriječila trajna oštećenja organa. U nekim slučajevima, nakon lečenja uzroka, hipoksija se povlači i dodatna terapija nije potrebna. U drugim slučajevima, dugotrajna primena dodatnog kiseonika može biti imperativ.

Prevencija hipoksije

Najučinkovitiji način da se izbegne hipoksija je kontrola postojećih zdravstvenih stanja, prestanak pušenja i praćenje faktora rizika kao što su visinski uslovi.