Dugotrajna izloženost šećeru i bubrezi

Dugotrajno izlaganje visokim nivoima šećera u krvi kod dijabetičara može dovesti do hroničnih oštećenja bubrega i krvnih sudova. Prvi znaci problema uključuju pojavu belančevina u urinu, povišeni krvni pritisak i otoke, što može dovesti do teške bubrežne insuficijencije.

Dijabetesna nefropatija kao posledica dijabetesa

U 40-45% slučajeva, šećerna bolest se prepoznaje kao uzrok terminalne bubrežne slabosti. Oštećenje bubrega naziva se dijabetesna nefropatija. Dva glavna tipa šećerne bolesti su:
  • Dijabetes tip 1: Javlja se u mlađem uzrastu i zahteva insulin. Dijabetesna nefropatija se primeti kod 30-35% ovih pacijenata.
  • Dijabetes tip 2: Obično se javlja kod starijih pacijenata, često ne zahteva insulin i dijabetesna nefropatija se javlja kod 10-40% ovih pacijenata.

Rizici i faktori koji utiču na nefropatiju

Nije uvek lako predvideti ko će razviti ovu komplikaciju. Ključni faktori rizika uključuju:
  • Rani dijabetes tip 1.
  • Loša kontrola glikoziliranog hemoglobina (HbA1c).
  • Nekontrolisana hipertenzija.
  • Porodična anamneza dijabetesa.
  • Izražene promene na očima i nervima.
  • Prisustvo belančevina u urinu, gojaznost, pušenje i povišeni lipidni profili.

Kada se javlja dijabetesna nefropatija?

Ova komplikacija se razvija sporo i obično se simptomi javljaju tek posle 15 do 20 godina. Ako tokom 25 godina nema problema sa bubrezima, rizik od dijabetesne nefropatije se smanjuje.

Uočavanje simptoma nefropatije

Simptomi uključuju:
  • Penušav urin ili prisustvo proteina u urinu.
  • Povišen krvni pritisak.
  • Otoci na telu.
  • Brzo povećanje tjelesne težine.
  • Smanjena potreba za insulinom.
  • Česte hipoglikemije.

Kako dijagnostikovati dijabetesnu nefropatiju?

Dva ključna testa su:
  • Određivanje proteina u urinu.
  • Mjerenje kreatinina u krvi.
Mikroalbuminurija može otkriti probleme u najranijoj fazi, dok povišen kreatinin obično ukazuje na napredniji stepen oštećenja bubrega.

Kako sprečiti dijabetesnu nefropatiju?

Preporuke za prevenciju su:
  • Redovne medicinske provere.
  • Optimalna kontrola šećera u krvi, s ciljem održavanja HbA1c ispod 7%.
  • Kontrola krvnog pritiska ispod 130/80 mmHg.
  • Uzimanje particulnih antihipertenzivnih lekova.
  • Pravilna ishrana s restrikcijom šećera i soli.
  • Redovno merenje funkcije bubrega.
Zaključno, pravovremena dijagnostika i adekvatno lečenje mogu značajno odložiti potrebu za dijalizom ili transplantacijom bubrega kod pacijenata sa dijabetesom.