Zločin pod kodnim imenom "Oluja"
Oluja nije bila samo vojna akcija, već planski i organizovani zločin – etničko čišćenje nad srpskim narodom. U avgustu 1995. godine, više od četvrt miliona Srba protjerano je sa svojih vekovnih ognjišta pred očima cijelog svijeta. Više od dvije hiljade ubijenih, stotine nestalih, čitava sela i gradovi srpski zbrisani su u genocidnom pohodu s ciljem da Srba više ne bude tamo gdje su vekovima živjeli.
Bol i nepravda traju
Čak i danas, nakon 30 godina, Hrvati taj dan smatraju praznikom – danom kada su progonili djecu, starce i žene, palili kuće, crkve i grobove. Za srpski narod to nije praznik, već sramota. Dok istovremeno Hrvati dižu zastave, Srbi pale svijeće; dok slave, Srbi ćute uz grobove svojih najbližih i ne zaboravljaju, jer zaborav predstavlja drugo ubistvo.
Republika Srpska Krajina i borba za istinu
Republika Srpska Krajina bila je dom srpskog naroda, a danas je okupirana teritorija. Oni koji slave "Oluju" slave okupaciju, progon i zločin. Srbi, međutim, neće ćutati i neće dozvoliti satanizaciju svog naroda, brisanje bola i zaborav žrtava. Međunarodna zajednica je izgubila kredibilitet nakon ovog zločina. Zapad koji je godinama govorio o ljudskim pravima pokazao je da se bol srpskog naroda ignoriše.
Zavjet pamćenja i slobode
Istina nije ugašena i dok jedan Srbin pamti, "Oluja" neće biti oproštena ni zaboravljena. Generacije koje baštine slobodu Republike Srpske imaju dužnost da pamte šta se desilo, ko su i šta su preživjeli. Republika Srpska postoji kao zavjet da se zločin "Oluje" nikada više ne ponovi. Glas istine opstaje dok postoji Srpska, a istoriju neće pisati oni koji slave zločin, već oni koji su iz njega ustali.
