Novi početak, stari problem: rastući troškovi
Početak nove školske godine u BiH donosi radost djeci, ali i veliku brigu roditeljima. Kako četveročlana porodica sa dvoje školaraca može podmiriti sve troškove? Potrošačka košara za srpanj iznosila je 3.202,70 KM, dok je prosječna plaća 1.590 KM. Zbog rasta cijena hrane, higijene, vode i struje, te ostalih potrepština, mnogim porodicama to predstavlja ogroman teret. Čitateljica iz Srednjobosanske županije objašnjava da su izdaci bili manji dok je kćerka išla u osnovnu školu; sada su znatno veći. Osim udžbenika, koje kupuje polovne, školski pribor je skuplji. Djeca rastu i treba nova odjeća i obuća, ne možete ih poslati u pohabanim stvarima.
"- Početak nove školske godine za mene, samohranu majku, veliki je stres. Svakim danom, sve je skuplje, kaže naša ona."
Stručni osvrt: obrazovanje i finansijski teret
Predsjednik Udruženja za unapređenje kvalitete življenja Futura Mostar Marin Bago ističe da su roditeljski izdaci ogromni. "- U osnovnim školama je "podnošljivo". Posljednjih godina djeca dobiju besplatne udžbenike. Međutim, šta je s ostalim stvarima - školski pribor, teke, olovke, bojice, oprema za fizičko, sve to košta. Zato bi bar osnovno obrazovanje trebalo biti besplatno, smatra Bago."
On upozorava da srednje i visoko obrazovanje ostaju na teretu roditelja i dodaje: "- Jedini smo u regiji gdje se fakultet plaća. U Srbiji i Hrvatskoj fakultet je besplatan. Morate proći prijemni i to je to. Tragično je i tužna činjenica da naša djeca idu studirati u druge države. U ovog krizi morali bismo više investirati u djecu, otvoriti sve kanale da država financira obrazovanje naše djece, a ne roditelji. Druge zemlje će nam "oduzeti" našu djecu i talente. Pa to se već odavno dešava. Malo njih će se vratiti, zaključuje Bago."
Raspored troškova i posljedice
Bago napominje da i dvočlani prihodi često ne pokrivaju troškove: "- Recimo da imate idealnu situaciju, da oboje roditelja rade i da imaju prosječna primanja. Ako imaju dvoje djece, npr. jednog osnovca i jednog srednjoškolca, njima opet svaki mjesec fali nekoliko stotina maraka. Moraju posuđivati. Dizati kredite ako su uopće kreditno sposobni. Ali kako onda taj kredit vratiti ako uvijek nedostaje 300-400 maraka. Roditeljima ostaje da se odriču svega i svačega da bi mogli školovati djecu i to nas spušta na prag siromaštva. Prosječna bosanskohercegovačka obitelj u Sarajevu i Mostaru mora imati minimalno 3.700 KM mjesečno. Dakle, prosječna mjesečna plaća ne može to ni približno osigurati. Razlozi su veliki doprinosi na plaću, oni su među najvišim u Europi. Postavlja se pitanje šta mi više plaćamo i koga. Od uposlenih u Federaciji BiH u javnom sektoru radi 52 posto. Jedan nezaposleni je na dva umirovljenika. Dakle, šta mi više plaćamo i gdje idemo, to nitko ne zna, zaključuje Bago."
