Zašto Srbi brzo zaboravljaju i praštaju?
Bolno je što čak i grobove svojih predaka slabo obilazimo i što su zaboravljene naše krvave jame i tragične priče. Gdje su naša stradanja, crne marame, jecaji majki i sudbine kroz 20. vijek? Zašto više volimo Tita od majke, a o njegovom stvarnom identitetu i danas postoje nedoumice?
Dr Radomir Pavlović, predsjednik udruženja "Most" iz Srebrenice i potpredsjednik SO Srebrenica, ističe da su brojna mjesta grobnica poput onih u Drini još neobilježena, dok su naši heroji iz Prvog i Drugog svjetskog rata proglašavani izdajnicima i ubijani radi ideologija drugih. Zabranjene su nam bile naše slave i krštenja, dok su drugi slavili svoje praznike. Naši Solunci su umirali od gladi, a naši oficiri su postali stratezi za naša istrebljenja.
Zaboravili smo stradanja u Kragujevcu, Prebilovcima, Drini i Kozari, a između 1945. i 1951. godine pobili smo preko 600.000 svojih zbog različitih uvjerenja. Slali smo mlade na Sremski front u smrt, dok o Jasenovcu i Golom otoku ne smijemo ni govoriti bez ideološkog prevaspitavanja. Danas ne postoji adekvatno obrazovanje o našim stradanjima i istinama, a spomenici kojima prolazimo često ostaju neprimijećeni.
Dr Pavlović poziva na masovne manifestacije sjećanja, ekskurzije na mjesta najvećih stradanja Srba i značajno ulaganje u kulturu sjećanja. Ističe da je nužno sačuvati istinu o našoj istoriji, jer bez pamćenja lako će nam je drugi prekrajati. Potrebni su nam znanje, ideje i masovna podrška institucijama, školama i crkvama da bi se sačuvala naša sloboda i država kroz pjesmu, igru i umjetnost.
