Šta je skolioza?

Skolioza se najčešće javlja kod dece ili adolescenata, posebno kada dolazi do brzog rasta, a prvi znakovi poput neravnomernih ramena, izbačenih lopatica ili iskrivljenja karlice mogu biti signal za posetu lekaru. Važno je da se skolioza dijagnostikuje rano kako bi se sprečilo pogoršanje zakrivljenosti i izbegle ozbiljnije komplikacije koje mogu uticati na disanje i svakodnevno funkcionisanje.

Vrste skolioze

Postoje tri glavne vrste skolioze:
  • Idiopatska skolioza - najčešći oblik koji ima nepoznat uzrok, no postoje dokazi o genetskoj predispoziciji.
  • Kongenitalna skolioza - retka anomalija koja se može primetiti pri rođenju kada se pršljenovi ne formiraju pravilno tokom razvoja.
  • Neuromuskularna skolioza - izazvana poremećajima u mišićima i nervima, često u povezanosti sa neurološkim stanjima poput cerebralne paralize.
Lekar takođe može spomenuti degenerativnu skoliozu koja se javlja kod odraslih, obično kao posledica starenja ili osteoporoze.

Simptomi i znakovi skolioze

Skolioza može biti asimptomatska, ali u nekim slučajevima mogu se javiti:
  • Bol u leđima
  • Teškoće prilikom stajanja uspravno
  • Slabost u mišićima trupa
  • Utrnulost ili slabost u nogama
Karakteristični znaci skolioze uključuju:
  • Neujednačena ramena
  • Izbačena lopatica
  • Glava nije centrirana iznad karlice
  • Nepravilna linija struka
  • Podignuti kukovi i konstantno naginjanje na jednu stranu
  • Različita dužina nogu
Vremenom, osobe s skoliozom mogu primetiti i gubitak visine.

Kako se dijagnostikuje skolioza?

Dijagnoza skolioze obično se postavlja tokom fizičkog pregleda, gde lekar procenjuje oblik kičme. U nekim slučajevima, može se obaviti rendgensko snimanje koje daje detaljnu sliku zakrivljenosti. Različiti testovi, kao što su MRI ili CT skener, mogu biti korišćeni za precizniju analizu.

Lečenje skolioze

Postoje različite pristupe lečenju skolioze, a oni uključuju:
  • Konzervativno lečenje - redovne medicinske provere, vežbe, analgetici i nošenje steznika.
  • Hirurško lečenje - preporučuje se kod težih oblika skolioze koje se ne mogu lečiti konzervativno.
Hirurške tehnike mogu uključivati spinalnu fuziju koja stabilizuje kičmu korišćenjem metalnih šipki, ili postavljanje teleskopske šipke za podršku rastuće kičme kod dece.

Fizičke aktivnosti kod skolioze

Osobe sa skoliozom mogu se baviti fizičkim aktivnostima, ali je važno izabrati sportove koji ne pogoršavaju stanja. Plivanje i gimnastika mogu poboljšati snagu i fleksibilnost. Kontakt sportovi treba da se izbegavaju ako je osoba imala hirurški zahvat na kičmi.