Kriza u SDS pred Izbore u BiH

Srpska demokratska stranka (SDS) ne smije dočekati novu godinu, u kojoj se održavaju opšti i predsjednički izbori u Bosni i Hercegovini, bez izabranog predsjednika. Ukoliko se to dogodi, stranka bi se suočila s ozbiljnim padom ili mogućim raspadom na nekoliko frakcija. SDS je ostao bez predsjednika Milana Miličevića, po istom obrascu koji je prethodno doveo do smjene njegovih prethodnika: Dragana Čavića, Mladena Bosića, Vukote Govedarice i Mirka Šarovića. Svi su smijenjeni nakon što je plasirana priča o neaktivnosti mjesnih odbora kao opravdanje za svaku smjenu lidera, oko godinu i po dana prije izbora.

Interna Nesloga i Nedisciplina

Član Skupštine SDS i jedan od osnivača stranke, Nemanja Vasić, iznosi da su ove situacije o smjenama predsjednika kao da dolaze iz jednog centra koji želi da SDS bude zauzet unutrašnjim sukobima pred izbore. On naglašava da je neophodno da do kraja godine bude održana Skupština stranke na kojoj će biti izabran novi predsjednik i usvojen jasan programski plan za izlazak pred birače. Također predlaže da Miličević možda povuče ostavku i ostane predsjednik dok se ne organizuje Skupština, iako je neizvjesno da li bi pristao na to.

Vasić ističe da je u SDS-u zavladala velika nedisciplina, jer nisu više postojale norme poput savjetovanja lidera prije javnih nastupa. Na posljednjoj Skupštini stranke pojavio se čak i niz za rušenje Miličevića, dok nisu postojali glasovi podrške za normalan i demokratski proces odlučivanja.

Politička Bitka i Izazovi

Ostavka Miličevića, prema njegovim riječima, donekle je i pozitivna jer je poražena grupa koja je željela da preuzme kontrolu nad strankom. Iako je SDS nesumnjivo izgubio mnogo, borba unutar nje pokazuje koliki je problem Milan imao unutar stranke. Pozivanje na statut i zakon od strane pojedinaca na Skupštini, koji nisu poštovali moral, dodatno je narušilo unutrašnji kredibilitet SDS-a.

Budućnost Stranke i Glavni Ciljevi

Vasić navodi da SDS nikada nije bila liderska već kolektivna stranka sa jakim mjesnim, opštinskim i gradskim odborima, naročito u ključnim sredinama poput Teslića, Prnjavora, Dervente, Broda i Bijeljine. Združeni glasovi tih oblasti donose SDS-u značajnu prednost u odnosu na protivnike. Takođe, plan je da se ojačaju i druge oblasti Republike Srpske, uključujući i Hercegovinu i Banjaluku.

On dodaje da SDS mora imati kandidate i za predsjednika Republike Srpske i za srpskog člana Predsjedništva BiH, jer je ta stranka bila kičma i lokomotiva opozicije. Nakon izbora, moguće je razmatrati koalicione opcije. SDS je poznat po odgovornom pristupu, kako u vlasti tako i u opoziciji, ali je istovremeno bilo nezadovoljstvo zbog činjenice da SDS od 1995. godine nikada nije imao predsjednika Vlade Republike Srpske, što im je svakako bilo na štetu i teret u ocjeni odgovornosti.