Put Bosne i Hercegovine ka EU i početak nade

Početkom ovog milenijuma BiH je dobila ozbiljniji zamah na evropskom putu, naročito nakon Solunskog samita 2003. godine koji je regiji donio optimizam o skorom ulasku u evropsku zajednicu. Slovenija je 2004. ušla u EU, Hrvatska 2013., a danas izgleda kao da se dalje od toga neće ići. Čak ni Zapadni Balkan ne pokazuje značajniji napredak, s mogućom iznimkom Crne Gore, dok će ostale zemlje ostati na „peronu prošlosti“.

Odgovornost EU i unutrašnjih politika

Glavni razlog dijelom leži u samoj Evropskoj uniji koja ne želi širiti svoje članstvo, ali i u unutrašnjim opozicijama koje svakodnevno uništavaju povjerenje i šansu za pristupanje. Njemačka i Švedska ne žele imati u svojoj blizini nestabilne države poput BiH ili Srbije, a bh. politčka scena aktivno radi protiv evropskih integracija. Retrogradne političke strukture u zemlji odbacuju svaki poziv iz Brisela, usporavajući ili blokirajući napredak ka EU.

Političke blokade i unutrašnje sukobe

Posljednjih dana Brisel je ponovo odbio dati podršku za nastavak evropskog puta BiH, a budžetska sredstva su odgođena. Sarajevska trojka (SDP, NiP, NS) koristi tu situaciju za politički obračun s predsjednikom Republike Srpske i SNSD-a Miloradom Dodikom, optužujući ga za blokadu. Ipak, trojka je jednako odgovorna jer njihova politika je prvenstveno usmjerena na sopstvene interese, lične privilegije i moć, umjesto na razvoj države. Dodik se neskriveno raduje ovim blokadama, nastojeći sabotirati evropski put vlastitim djelovanjem. Posljednje odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta dodatno mu pomažu u kreiranju tenzija.

Uticaj Dragana Čovića i status quo u Federaciji BiH

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović također nije zainteresovan za uspostavljanje pravnog poretka i jednakosti u zemlji te ne podržava evropski napredak koji bi ugrozio postojeće interese. On i njegovi suradnici koriste trenutnu situaciju za jačanje vlastite moći u Federaciji, što dodatno usporava integracione procese.

Farsa i izgubljene šanse

Čak i ako bi BiH ispunila uslove, teško je očekivati brzo proširenje EU zbog nesklonosti većine ključnih članica. Ipak, cilj bh. političara ne bi smio biti samo članstvo, već izgradnja društva zasnovanog na evropskim vrijednostima: poštivanju ljudskih prava, jednakosti pred zakonom, borbi protiv korupcije i stvaranju stabilnosti. Međutim, postojeće političke elite nisu zainteresovane za ovakav razvoj i ignoriraju šansu za zdravo društvo koje bi im zapravo bilo donijelo dobrobit.

Na kraju, teško je pronaći nevine u ovoj politici, jer je aktualna situacija rezultat obje strane koje se međusobno blokiraju i održavaju stanje stagnacije i nesigurnosti u BiH.