Šta je dispepsija?

Dispepsija se definiše kao skup probavnih tegoba koje se javljaju nakon obroka ili tokom procesa varenja. Kada kažemo funkcionalna dispepsija, to se odnosi na simptome koji se ne mogu objasniti uobičajenim fizičkim uzrocima. Tipični simptomi dispepsije uključuju bol u stomaku, osećaj pretrpanosti i nadimanje, a slični su simptomima kao što su peptički ulkus ili gastroezofagealna refluksna bolest (GERB). Međutim, većina pacijenata sa dispepsijom često nema dijagnozu ovih stanja, već trpi funkcionalnu dispepsiju.

Vrste funkcionalne dispepsije

Postoje dva uobičajena tipa dispepsije koja su prepoznata od strane lekara:

Sindrom epigastričnog bola

Ovaj tip dispepsije karakterišu bolovi i peckanje u gornjem delu stomaka, a može se javiti i bez obroka.

Postprandijalni distres sindrom

Ovaj oblik dispepsije uključuje brzo osećanje sitosti, kao i bol i nadimanje nakon jela.

Simptomi dispepsije

Uobičajeni simptomi funkcionalne dispepsije uključuju:
  • Bol u gornjem delu stomaka (epigastrični bol)
  • Nadutost stomaka, neprijatan pritisak nakon jela
  • Ponekad rana sitost i gubitak apetita
  • Osećaj gorušice ili pečenja
Dodatni simptomi mogu uključivati prekomerno podrigivanje, mučninu, grčeve ili poremećaje creva.

Uzroci funkcionalne dispepsije

Prema stručnjacima, funkcionalni poremećaji gastrointestinalnog trakta često su povezani s interakcijom između creva i mozga. Postoji više mogućih uzroka:
  • Visceralna preosetljivost, gde je nervni sistem veoma osetljiv na stres.
  • Poremećaji motiliteta, koji utiču na kretanje hrane kroz probavni sistem.
  • Disbioza creva, odnosno neravnoteža mikroba koja može uticati na probavu.
  • Eozinofilni duodenitis, koji se javlja kod nekih pacijenata sa viškom belih krvnih zrnaca.

Faktori rizika za dispepsiju

Dodatni uzroci uključuju psihološke faktore kao što su anksioznost, porodična istorija poremećaja, intoleranciju na hranu i alergijske reakcije.

Kada posetiti lekara?

Osobe sa dispepsijom trebalo bi da se obrate lekaru ako imaju neobjašnjive simptome, promene u simptomima, često povraćanje ili nenamerni gubitak težine.

Dijagnostika funkcionalne dispepsije

Dijagnoza se postavlja kada se isključe drugi uzroci kao što su GERB ili peptički ulkus. Lekar može preporučiti različite analize, uključujući analize krvi i testove disanja, kako bi isključio druge poremećaje.

Tretman funkcionalne dispepsije

Lečenje može uključivati antibiotike, prokinetike, blokatore kiseline ili triciklične antidepresive. Alternativne terapije mogu obuhvatiti akupunkturu, meditaciju ili dijete usmerene na identifikaciju okidača. Za mnoge pacijente, funkcionalna dispepsija može biti hronična i često se simptomi ne mogu u potpunosti eliminisati. Različite metode lečenja mogu zahtevati prilagođavanje kako bi se postiglo optimalno olakšanje.