Šta je apatija
Apatija je gubitak motivacije, interesa i spontane aktivnosti u odnosu na ranije ponašanje. Apatija nije pitanje izbora niti lenjosti, već neurološki i psihički simptom koji utiče na sposobnost da se započne ili održi angažman u svakodnevnim aktivnostima.
Psihološka apatija i anhedonija
U psihijatrijskom kontekstu apatija često ide uz anhedoniju — nemogućnost da se doživi zadovoljstvo. Epizode apatije mogu pratiti depresiju, šizofreniju ili posttraumatski stres i predstavljaju emocionalnu distancu ili otupljenost.
- Emocionalno izbegavanje u okviru hronične depresije podrazumeva dugotrajno potiskivanje emocionalnih stanja uopšte, što može izgledati i kao odsustvo osećanja. Emocionalno izbegavanje često se označava kao "apatija", iako postoje neslaganja oko upotrebe ovog pojma
- Dok se akutna depresija često ispoljava u vidu snažnih emocionalnih reakcija, kao što je očajavanje, pacijenti sa hroničnom depresijom kod kojih je prisutno emocionalno izbegavanje mogu imati stabilno nizak emocionalni ton. To se ne ispoljava samo kroz pojavu gubitka interesovanja za aktivnosti koje su ranije dovodile do zadovoljstva (anhedonija), već i na odnos prema svakodnevnim zadacima i društvenim interakcijama
Znaci i uzroci
Simptomi apatije uključuju povlačenje iz posla i hobija, smanjeno emocionalno izražavanje i oslanjanje na druge za obavljanje svakodnevnih zadataka. Teška apatija često je povezana s oštećenjima frontalnog režnja, dorzalnog prednjeg cingularnog korteksa i ventralnog strijatuma. Apatija je čest simptom kod Alchajmerove, Parkinsonove i frontotemporalne demencije, kao i posledica moždanog udara, tumora ili traumatskih povreda mozga.
Lečenje i podrška
Ne postoji jedinstven tretman za apatiju. Od koristi mogu biti inhibitori holinesteraze, psihostimulansi i ponekad antidepresivi, dok se istražuju i metode poput transkranijalne magnetne stimulacije. Podrška porodice i redovna rutina su ključne. Važno je da negovatelji traže stručnu pomoć i brinu i o sopstvenom mentalnom zdravlju.