Šta je poremećaj gomilanja?

Poremećaj gomilanja često se pogrešno posmatra kao obična neurednost, ali predstavlja ozbiljan problem koji utiče na fizičko zdravlje, bezbjednost i društvene odnose. U težim slučajevima može dovesti do nehigijenskih uslova, povećanog rizika od požara, padova i socijalne izolacije.

Vrste gomilanja

Postoje različiti oblici gomilanja: gomilanje životinja, koje uključuje preveliki broj kućnih ljubimaca; kompulsivna kupovina, koja podrazumijeva opsesivno kupovanje nepotrebnih stvari; i gomilanje predmeta poput papira, odeće ili čak smeća.

Gomilanje kao poseban poremećaj

Iako se poremećaj gomilanja nalazi u spektru opsesivno-kompulzivnih poremećaja (OKP), smatra se odvojenim stanjem jer osobe sa ovim poremećajem često nemaju druge mentalne probleme. Ranije je bio podtip OKP-a, ali se sada tretira kao zaseban poremećaj.

Razlika između gomilanja i sakupljanja

Sakupljanje je organizovano i ciljano čuvanje određenih predmeta (kao što su poštanske marke ili novčići) i ne narušava svakodnevni život. Nasuprot tome, gomilanje je nekontrolisano, bez organizacije, često uključuje besmislene predmete i negativno utiče na život osobe.

Kome najčešće pogađa poremećaj gomilanja?

Poremećaj gomilanja obično počinje u adolescenciji, a pogoršava se s godinama. Često pogađa osobe starije od 60 godina ili one sa drugim mentalnim poremećajima poput anksioznosti i depresije.

Posljedice gomilanja

Posledice uključuju probleme sa pripremom hrane, ličnom higijenom, konflikte u odnosima, loš higijenski uslov i socijalnu izolaciju. Takođe, može biti otežana saradnja sa komunalnim službama i potreba za socijalnom podrškom.

Simptomi poremećaja gomilanja

Osobe sa ovim poremećajem često ne prepoznaju vlastiti problem. Simptomi su: nemogućnost odbacivanja stvari, stres pri pokušaju bacanja, anksioznost zbog potencijalne buduće potrebe za predmetima, povlačenje iz društva i neuredan životni prostor.

Uzroci i povezani faktori

Tačan uzrok nije poznat, ali postoje deficit u kognitivnim funkcijama poput planiranja, rešavanja problema i pamćenja. Poremećaj može pratiti OCD, ADHD ili depresija. Rizik može povećati član porodice sa ovim poremećajem, traume, impulzivna kupovina, zloupotreba supstanci i drugi faktori.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnostika se zasniva na procjeni teškoća u odbacivanju stvari i stanju životnog prostora. Lečenje uključuje kognitivno-bihejvioralnu terapiju (KBT) kojom se uče organizacione vještine i razumijevanje gomilanja, te upotrebu antidepresiva, poput SSRI lijekova.

Savjeti za suočavanje s poremećajem gomilanja

Važno je tražiti podršku porodice i prijatelja, fokusirati se na male korake u organizaciji stana, održavati ličnu higijenu i zdravu ishranu te prihvatiti pomoć - bilo od voljenih ili profesionalnih servisnih službi. Tako se može značajno poboljšati kvaliteta života.