Uvod

Stručnjaci ističu da je jedini pouzdan način lečenja preeklampsije porođaj. Tokom trudnoće, obezbeđuje se stroga medicinska kontrola, uz moguće hospitalizacije i terapije za kontrolu krvnog pritiska i zaštitu ploda. U svetlu sve većih komplikacija tokom trudnoće, edukacija i pravovremena reakcija postaju ključni faktori u zaštiti zdravlja majke i deteta.

Šta je preeklampsija?

Preeklampsija je ozbiljno stanje koje se povezuje sa visokim krvnim pritiskom i obično se razvija nakon 20. nedelje trudnoće. Često, žene sa ovim stanjem imaju visok krvni pritisak i povišene nivoe proteina u urinu. Može uticati na različite organe, izazivajući oštećenja bubrega i jetre, povrede mozga i ozbiljne komplikacije. Zbog ovih rizika, liječnici pažljivo prate svaki slučaj i brzo preduzimaju odgovarajući tretman.

Hitnost stanja preeklampsije

Preeklampsija može predstavljati hitno stanje. U takvim slučajevima krvni pritisak može biti viši od 140/90 mmHg, a povišen nivo proteina u urinu ukazuje na oštećenje bubrega. Takođe, ovo stanje može uticati na dotok krvi do posteljice, oštećivati jetru i bubrege ili izazvati nakupljanje tečnosti u plućima. Pravovremeno lečenje je ključno za prevenciju opasnih komplikacija.

Simptomi preeklampsije

Mnoge žene sa preeklampsijom nemaju simptome sve do posete lekaru. Kada se simptomi pojave, prvi znaci obično uključuju visok krvni pritisak, prisustvo proteina u urinu i zadržavanje tečnosti, što može izazvati dobijanje na težini i oticanje. Ostali simptomi su:
  • Glavobolje
  • Zamagljen vid i osetljivost na svetlost
  • Pojava tamnih tačaka u vidnom polju
  • Bol u gornjem desnom delu stomaka
  • Otok ruku, članaka i lica
  • Kratkoća daha
Teža preeklampsija može izazvati i simptome poput visokog krvnog pritiska od 160/110 mmHg ili većeg, smanjene funkcije bubrega i jetre, zadržavanje tečnosti u plućima i nizak nivo trombocita.

Uzroci preeklampsije

Uzroci još uvek nisu potpuno poznati, ali neki istraživači veruju da problemi u snabdevanju posteljice krvlju mogu doprineti razvoju preeklampsije. Postoji niz faktora rizika koji mogu povećati šanse za razvoj ovog stanja, uključujući istoriju visokog krvnog pritiska, bolesti bubrega ili dijabetesa, kao i višestruke trudnoće.

Dijagnoza preeklampsije

Preeklampsija se često dijagnostikuje tokom rutinskih prenatalnih pregleda, gde lekar meri telesnu težinu i krvni pritisak. U slučaju sumnje na preeklampsiju, mogu se preporučiti dodatne analize krvi, sakupljanje urina za otkrivanje proteina i ultrazvučne pretrage.

Lečenje preeklampsije

Lečenje se zasniva na težini preeklampsije i fazi trudnoće. Cilj je da se trudnoća održi što duže, sve dok ne postane opasna. U nekim slučajevima može biti potrebno izazvati porođaj. Ne postoji specifičan lek za preeklampsiju, jedini način lečenja je porođaj. Postoji mogućnost primene magnezijum-sulfata tokom porođaja kako bi se prevenira eklampsija.

Prevencija preeklampsije

Trudnice koje se nalaze u riziku mogu učiniti nekoliko koraka da smanje verovatnost razvoja preeklampsije. To uključuje gubitak viška kilograma, kontrolu krvnog pritiska, zdrav način života, redovnu fizičku aktivnost i izbegavanje soli. Uzimanje male doze aspirina može smanjiti rizik od razvoja preeklampsije, ali to treba raditi uz savet lekara.