Šta je putnička dijareja i njeni simptomi

Putnička dijareja predstavlja akutnu dijareju koja se javlja u toku putovanja, obično izazvanu konzumiranjem kontaminirane hrane ili vode. Simptomi uključuju učestale, vodnjikave stolice, grčeve u stomaku, hitnu potrebu za pražnjenjem creva, povišenu temperaturu, povraćanje, pa čak i krvavu dijareju. Oni se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati ili dana, a trajanje zavisi od uzroka – bakterijska dijareja može trajati do sedam dana, dok virusna obično prolazi za tri dana.

Uzroci i faktori rizika

Putnička dijareja nastaje usled bakterija, virusа i parazita koji zagađuju hranu i vodu, pri čemu su bakterije najčešći uzročnici. Rizik se povećava prilikom putovanja u krajeve sa lošim sanitarnim uslovima, toplom klimom, lošom higijenom i nekontrolisanom upotrebom lekova poput antibiotika ili inhibitora protonske pumpe. Takođe, deca, starije osobe, trudnice i osobe sa oslabljenim imunitetom imaju veći rizik za nastanak bolesti.

Zaraznost i dijagnoza

Putnička dijareja može biti zarazna, posebno uzrokovana virusima poput norovirusa, koji se lako šire u zatvorenim prostorima kao što su kruzeri. Međutim, postoje i oblici dijareje izazvani prilagođavanjem organizma na novu sredinu i hranu, koji nisu zarazni. Dijagnoza se postavlja na osnovu simptoma i putne istorije, a u težim slučajevima traže se laboratorijske analize ili snimanja.

Lečenje i prevencija

Lečenje podrazumeva nadoknadu tečnosti radi sprečavanja dehidratacije, a mogu se koristiti i lekovi protiv dijareje poput loperamida, kao i antibiotici u određenim situacijama. Važno je održavati dobru hidraciju, odmor i laganu ishranu bogatu kalijumom. Prevencija se sastoji od pravilne higijene, pažljivog izbora hrane i pića – izbegavanje sirove ili nedovoljno termički obrađene hrane, pranje ruku i konzumiranje samo flaširane ili prokuvane vode.

Moguće komplikacije

U većini slučajeva putnička dijareja prolazi bez posledica, ali kod nekih osoba može dovesti do ozbiljnih komplikacija poput dehidratacije, malapsorpcije hranljivih materija, sepse, hemolitičko-uremičnog sindroma i reaktivnih artritisa. Stoga je brza i adekvatna reakcija ključna za sprečavanje ovih problema.