Uvod
Med je prirodna slatka tečnost koju pčele prave od nektara. Iako mnogi koriste med zbog ukusa i mogućih zdravstvenih prednosti, med, naročito sirov med, može izazvati alergijske reakcije. Alergija na med je rijetka, ali može biti ozbiljna.
Uzroci i rizični faktori
Glavni alergeni u medu su polen i žljezdani proteini pčela. Povezanost postoji naročito sa polenom iz porodice Compositae (glavočike), poput suncokreta, ambrozije i žalfije. Komercijalni medovi su često filtrirani i pasterizovani, pa sadrže manje polena. Nasuprot tome, sirov ili divlji med označen kao nepasterizovan ili nefiltriran može sadržati više polena i pčelinjih komponenti koje izazivaju alergiju.
Simptomi alergije na med
Simptomi mogu biti blagi ili teški. Blagi simptomi uključuju koprivnjaču, otok, suzne oči, svrab u grlu, curenje nosa, kijanje, mučninu, povraćanje, bol u stomaku i dijareju. U rijetkim slučajevima može doći do anafilakse koja se javlja brzo (obično 5–30 minuta) i manifestuje se otežanim disanjem, stezanjem u grudima, problemima sa govorom, nesvjesticom i kolapsom.
Posebni rizici
Bebe mlađe od 12 mjeseci ne bi trebale dobiti med zbog rizika od crevnog botulizma izazvanog sporama Clostridium botulinum. Takođe, med može akumulirati prirodne toksine ako pčele oprašuju otrovne biljke, što češće pogađa sirov ili divlji med nego komercijalni.
Liječenje i prevencija
Najbolja prevencija je izbjegavanje meda ako postoji sumnja na alergiju i provjera etiketa proizvoda. Blage reakcije liječe se antihistaminicima. Kod težih reakcija potrebna je hitna medicinska pomoć i primjena epinefrina; osobe sklone teškim alergijama trebaju nositi autoinjektor epinefrina.
