Šta je fekalna inkontinencija?
Fekalna inkontinencija predstavlja nemogućnost kontrole pražnjenja creva, što može dovesti do nenamjernog curenja stolice ili plinova. Simptomi se razlikuju kod svakog pojedinca – neki su svjesni inkontinencije, dok drugi mogu biti nesvjesni događaja. Česta pojava je osjećaj naglog i snažnog nagona za pražnjenjem creva, te tragovi stolice na donjem rublju.
Glavni uzroci fekalne inkontinencije
Do pojave ovog problema dolazi kad rektum i anus gube sposobnost zadržavanja stolice. Jedan od najčešćih uzroka je dijareja, koja stolicu čini rijetkom i vodenastom, što otežava njenu kontrolu i povećava rizik od inkontinencije. Često je dijareja posljedica gastrointestinalnih infekcija ili digestivnih poremećaja poput upalnih bolesti creva ili sindroma iritabilnog creva.
Zatvor takođe može uzrokovati fekalnu inkontinenciju, jer hronični zatvor nateže i slabije kontroliše mišiće rektuma, dok kod nekih osoba nastaje "prelivna dijareja". Oštećenje mišića i nerava u analnoj regiji, usljed traume, hirurških zahvata ili neuroloških poremećaja, također predstavlja značajan faktor rizika.
Ostali faktori i zdravstvena stanja
Fekalna inkontinencija može biti uzrokovana i upalnim bolestima creva, hemoroidima, rektalnim prolapsom, ili analnim karcinomom. Posebno je važna pravovremena medicinska procjena ukoliko se pojave simptomi poput jake dijareje, krvi u stolici ili iritacije kože oko anusa.
Dijagnoza i liječenje
Liječnik postavlja dijagnozu putem fizičkog pregleda i dijagnostičkih testova kao što su ultrazvuk, magnetna rezonanca, kolonoskopija, elektromiografija i anorektalna manometrija. Liječenje prvenstveno uključuje promjene u ishrani, upotrebu laksativa ili lijekova protiv dijareje, trening pražnjenja creva, te vježbe za jačanje mišića karličnog dna. U težim slučajevima može biti potrebna hirurška intervencija ili specijalistički tretman.
Prevencija i komplikacije
Iako se fekalna inkontinencija ne može uvijek spriječiti, pravilna ishrana, redovni odlazak u toalet i upravljanje hroničnim bolestima mogu smanjiti rizik. Nepravilno liječenje može dovesti do ozbiljnih emotivnih problema, anksioznosti, depresije, kao i kožnih iritacija ili infekcija zbog konstantnog izlaganja stolici.
