Šta je frontotemporalna demencija?
Frontotemporalna demencija (FTD) označava skup bolesti koje oštećuju frontalni i temporalni režanj mozga. Kako frontalni i temporalni režanj propadaju, gube se funkcije koje oni kontrolišu: ponašanje, govor i razumijevanje. Frontotemporalna demencija često dovodi do gubitka kontrole nad ponašanjem i problema sa govorom te razumijevanjem.
Ko je u riziku?
FTD se najčešće javlja između 50 i 80 godina, sa prosjekom oko 58 godina. Bolest podjednako pogađa muškarce i žene, mada pojedini podtipovi češće pogađaju jedan pol. Oko 40% slučajeva ima porodičnu povezanost. Povreda glave i poremećaji štitne žlijezde povećavaju rizik.
Simptomi i podtipovi
Simptomi zavise od zahvaćenih područja. U bihejvioralnom obliku FTD dominira gubitak inhibicija, apatija, gubitak empatije, kompulzivno ponašanje, promjene u ishrani i pad izvršnih funkcija. Primarna progresivna afazija (nfvPPA, svPPA) utiče na govor i razumijevanje riječi.
Uzroci, dijagnoza i liječenje
FTD nastaje zbog propadanja neurona povezanog sa poremećajem oblika i funkcije proteina, često usljed genetskih mutacija. Dijagnoza se postavlja na osnovu istorije, neurološkog pregleda, neurokognitivnih testova i slikanja (CT, MRI, PET) te laboratorijskih analiza. Ne postoji lijek za FTD; liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma i podršku pacijentu.
Prognoza
FTD postepeno umanjuje sposobnost samostalnog života; pacijentima je često potrebna stalna njega. Prosečni životni vijek nakon postavljanja dijagnoze iznosi oko 7,5 godina. Komplikacije poput poteškoća sa gutanjem mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.
