Gojaznost nije samo estetski problem
Gojaznost je hronična nezarazna bolest koja značajno ugrožava zdravlje srca i krvnih sudova. Prof. dr Aleksandra Ilić objašnjava da gojaznost zahteva lečenje promenom načina života i, kada je potrebno, terapijom koju propisuje lekar. Gojaznost povećava rizik od hipertenzije, dislipidemije, dijabetesa i ubrzava aterosklerozu, što vodi do većeg rizika od infarkta i moždanog udara.
Kako gojaznost utiče na srce
Srce kod gojaznih osoba mora da pumpa više krvi zbog veće telesne mase, što dovodi do opterećenja i zadebljanja mišića leve komore. Vremenom se javlja fibroza miokarda i nakupljanje "ožiljnog" tkiva koje smanjuje elastičnost srca. To rezultira dijastolnom i kasnije sistolnom disfunkcijom, stanja koja se nazivaju srčana slabost.
Masti, upala i kardiovaskularni rizik
Masno tkivo je hormonski aktivno i proizvodi upalne citokine. Kombinacija hemodinamskog opterećenja i hormonsko-upalnih efekata čini gojaznost moćnim "pokretač" kardiovaskularnih bolesti. Najčešće posledice su hipertenzija, dislipidemija (povišeni trigliceridi, snižen "zaštitni" HDL i povišen "loš" LDL), dijabetes tip 2, koronarna bolest, moždani udar, aritmije i tromboembolije.
Mjerenje rizika i terapija
Kardiovaskularni rizik raste već kod prekomjerne težine (BMI 25–29,9), a značajno pri BMI ≥30 kg/m². Obim struka često bolje predviđa rizik od bolesti srca nego BMI. Visceralne masti su opasnije jer pojačavaju upalu i insulinsku rezistenciju. Lijekovi za gojaznost se uvode kada promjene životnih navika nisu dovoljne, pri BMI ≥30 ili BMI ≥27 s pridruženim bolestima, i mogu smanjiti apetit, poboljšati metabolizam i smanjiti kardiovaskularni rizik.
Statistika je alarmantna: globalno oko milijardu ljudi živi s gojaznošću, a u Srbiji je oko 24% odraslih gojazno. Rano liječenje smanjuje rizik od komplikacija, poboljšava kvalitet života i produžava život.
Važno je zapamtiti: "nije presudan broj kilograma, već gde se mast nalazi".
