Šta je trudnička hiperemeza?
Trudnička hiperemeza, poznata i kao hiperemeza gravidarum (HG), predstavlja ekstremnu i uporni mučninu i povraćanje tokom trudnoće. Ovo stanje može dovesti do gubitka težine i dehidratacije, pa trudnice sa ovakvim simptomima često zahtevaju bolničko lečenje.
Razlike između jutarnje mučnine i hiperemeze gravidarum
Jutarnja mučnina je vrlo česta pojava tokom trudnoće koja pogađa čak 80% trudnica. Iako može izazvati povremeno povraćanje, ne izaziva dehidraciju ili gubitak težine kao hiperemeza gravidarum. Jutarnja mučnina obično se smanjuje ili nestaje nakon 12. nedelje, dok hiperemeza može trajati i duže.
Kada se javlja hiperemeza gravidarum?
Obično se javlja u prvom tromesečju, oko šeste nedelje trudnoće, i može trajati nedeljama ili mesecima. Mnoge trudnice beleže smanjenje simptoma kako trudnoća napreduje, a dobra vest je da se stanje najčešće povlači nakon porođaja.
Karakteristični simptomi
Među najčešćim simptomima su:
- Intenzivna mučnina
- Povraćanje više od tri puta dnevno
- Gubitak više od 5% telesne težine
- Nemogućnost zadržavanja hrane ili tečnosti
- Dehidracija, vrtoglavica i umor
- Glavobolje i nesvestica
Kada potražiti pomoć?
Ako mučnina traje celog dana i sprečava unos hrane, ili ako se javljaju simptomi kao što su gubitak težine i tamni urin, trudnica treba odmah da se javi lekaru.
Uzroci i faktori rizika
Nije precizno utvrđeno šta uzrokuje hiperemezu gravidarum, ali se smatra da je povećanje nivou hormona, posebno HCG-a, glavni uzrok. Takođe, nekoliko faktora rizika uključuje prethodna iskustva hiperemeze, višestruku trudnoću i porodičnu istoriju jutarnje mučnine.
Uticaj na fetus
Uz pravilan tretman od strane ginekologa, većina trudnica sa hiperemezom rađa zdrave bebe. Ipak, retke komplikacije mogu rezultirati manjom porođajnom težinom.
Lečenje
Lečenje zavisi od težine simptoma. U blagim slučajevima, preporučuju se promene u ishrani i stilovima života, kao što su česti mali obroci i izbegavanje okidača mučnine. Za teže simptome, lekovi na recept i intravenske tečnosti mogu biti neophodni. U najtežim slučajevima može se primeniti i parenteralna ishrana.