Šta je paranoja

Svako povremeno može doživjeti blage simptome paranoje, ali kad je paranoja učestala i intenzivna, postaje ozbiljan problem. Paranoja se definiše kao dugotrajno, iracionalno nepovjerenje i strah koji ometa svakodnevni život.

Znakovi i simptomi paranoje

Simptomi paranoje uključuju odbrambeni stav, sklone rasprave i sukobe, teškoće u opraštanju, pojačanu budnost, strah od iskorištavanja, nemogućnost opuštanja i uvjerenje da ljudi imaju skrivene motive. Paranoidne misli često obuhvataju strah da neko prisluškuje, špijunira, ogovara ili namjerno povređuje osobu.

Dijagnoza paranoje

Paranoja nije zasebna dijagnoza već simptom osnovnog problema. Procjena počinje medicinskom istorijom, fizičkim pregledom i testovima kako bi se isključile bolesti koje utiču na mozak, kao što su Alchajmerova bolest i druge demencije, Parkinsonova bolest, epilepsija, moždani udar ili tumor. Ako nisu pronađeni medicinski uzroci, slijedi psihološka evaluacija.

Uzroci paranoje

Uzroci paranoje mogu biti promjene u čulima zbog starenja, djelovanje određenih lijekova (npr. dekstroamfetamin i drugi amfetamini), genetski faktori, socijalna izolacija, trauma, izloženost toksinima, infekcije koje pogađaju mozak, nedostatak sna i zloupotreba supstanci. Veliki životni događaji mogu pojačati paranoju.

Paranoja i mentalni poremećaji

Paranoja se javlja kod poremećaja poput paranoidnog poremećaja ličnosti, bipolarnog poremećaja tokom epizoda, šizofrenije i drugih psihoza. Kod graničnog poremećaja ličnosti paranoja je često prolazna i povezana sa stresom.

Liječenje paranoje

Liječenje paranoje zavisi od težine i uzroka. Kombinacija lijekova i psihoterapije je najčešća. Antipsihotici, antidepresivi, stabilizatori raspoloženja i lijekovi protiv anksioznosti mogu pomoći. Psihoterapija poboljšava komunikacijske vještine, strategije suočavanja i povjerenje u druge.