Šta je sindrom kapilarnog curenja
Sindrom kapilarnog curenja nastaje kada plazma curi iz kapilara u tkiva, mišiće, organe i tjelesne šupljine. Kapilarno curenje može izazvati nagli pad krvnog pritiska, hipovolemiju i ozbiljne komplikacije poput otkazivanja organa. Sindrom kapilarnog curenja zahvata rijetko, ali može biti ponavljajući i opasan ako se ne prepozna i ne liječi pravovremeno.
Vrste i ko oboljeva
Postoje dva oblika: sistemski sindrom kapilarnog curenja (primarni), koji se ponavlja kod prethodno zdravih osoba, i sekundarni sindrom kapilarnog curenja, koji je pojedinačna epizoda povezana s drugom bolešću, infekcijom ili lijekovima. Sekundarni oblik može pogoditi sve uzraste.
Faze napada i simptomi
Napad prolazi kroz prodromalnu fazu (umor, žeđ, porast tjelesne težine), fazu curenja (izlazak tečnosti i albumina, pad krvnog pritiska, zgušnjavanje krvi, hipovolemija) i fazu regrutacije nakon napada (ponovna apsorpcija tečnosti, poliurija, plućni edem). Tokom epizode javljaju se oticanje, dijareja, nizak krvni pritisak i izrazita promjena u gustoći krvi.
Uzroci, dijagnoza i liječenje
Uzrok primarnog sindroma kapilarnog curenja nije poznat, ali se sumnja u imuni odgovor. Sepsa, autoimune bolesti, neki lijekovi i trovanja mogu izazvati sekundarni oblik. Dijagnoza uključuje povećan hematokrit, povišen hemoglobin, hipoalbuminemiju i prisustvo abnormalnog M-proteina. Liječenje nema lijek koji izliječi sindrom kapilarnog curenja; terapija se usmjerava na kontrolu simptoma: glukokortikoidi, intravenozne tečnosti, stalno praćenje pritisaka i hospitalizacija. Nakon napada koriste se diuretici kako bi se uklonila suvišna tečnost.
Moguće komplikacije
Sindrom kapilarnog curenja može dovesti do sindroma kompartmena, tečnosti oko srca i pluća, srčane insuficijencije, zatajenja bubrega, neuropatije, plućnog edema, rabdomiolize i moždanog udara.
