Uloga oblika oka u vidu

Unutar očne jabučice nema mnogo prostora za oticanje tkiva, tako da i mala promena oblika oka može značajno da utiče na vid. Oblik oka je ključan za način na koji osoba vidi, a čak i sitne promene mogu izazvati smetnje u vidu.

Simptomi uveitisa

Simptomi uveitisa se razlikuju u zavisnosti od pogođenog dela oka. Stručnjaci ovaj poremećaj dele na tri glavne vrste: prednji (anteriorni), srednji (intermedijarni) i zadnji (posteriorni) uveitis. Kada su sva tri dela pogođena, stanje se naziva panuveitis. Najčešći oblik je prednji uveitis koji zahvata dužicu (iris) i cilijarno telo. Neki od uobičajenih simptoma uključuju: bol u oku, crvenilo ili iritaciju, zamagljen vid, osetljivost na svetlost, oticanje konjunktive, promene u obliku zenice (iz okrugle postaju nepravilne) i prisustvo beličaste tečnosti na dnu prednjeg dela oka (hipopion). Srednji i zadnji uveitis obično daju manje uočljive simptome, ali znatno utiču na kvalitet vida. Simptomi uključuju povećan broj 'mušica' u vidnom polju ili njihove veće primetnosti, rupe u vidnom polju i smanjenu oštrinu vida.

Uzroci uveitisa

Uveitis se može javiti iz raznih razloga. Između 50% i 70% slučajeva su idiopatski, što znači da ne može biti utvrđen tačan uzrok. Najčešći uzroci uveitisa uključuju:
  • Infekcije
  • Sistemski uzroci
  • Povrede
  • Lekove
Infekcije se javljaju kada mikroorganizmi (patogeni) prodru u telo. Uveitis povezan s infekcijom često pogađa samo jedno oko. Virusi kao što su herpes simpleks i varičela-zoster, kao i bakterije poput onih koje izazivaju sifilis i tuberkulozu, mogu uzrokovati ovaj poremećaj. Gljivice i paraziti, kao što su toksoplazmoza uzrokovana kontaktom s kućnim ljubimcima, takođe su potencijalni uzroci. Sistemski uzroci često zahvataju oba oka i uključuju autoimune i upalne bolesti. Povrede oka, koje mogu oštetiti mišiće i krvne sudove, takođe mogu izazvati uveitis. Lekovi koji mogu povećati rizik uključuju cidofovir, rifabutin, i bifosfonate.

Komplikacije i dijagnostika uveitisa

Glavna komplikacija uveitisa je gubitak vida. Promene koje se javljaju mogu dovesti do katarakte, cistoidnog makularnog edema, odvajanja mrežnjače, glaukoma, i drugih problema. Dijagnostika započinje oftalmološkim pregledom, koji uključuje testove oštrine vida i pregled na biomikroskopu.

Lečenje i prevencija uveitisa

Lečenje uveitisa varira u zavisnosti od uzroka. Nema univerzalnog leka, ali lečenjem osnovnog uzroka može doći do povlačenja simptoma. Kontrola bola često uključuje lekove za ublažavanje grčeva u oku, dok se upala može smanjiti upotrebom steroidnih lekova. Prevenciju čine redovni oftalmološki pregledi, zaštita očiju i pravovremeno lečenje infekcija.